Nada u Sveopći Mir

„Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir! Među ljudima dobra volja!“ —Luka 2:14

TAKVA JE BILA anđeoska pjesma koju su čuli Betlehemski pastiri u noći Isusovog rođenja. Nikada ljudi nisu čuli ijednu drugu pjesmu koja je veća od ove. Poput muzike, njene su riječi doprle dolje da utješe čovječanstvo kroz više od dvadeset stoljeća patnje. Ona još uvijek nosi svoju notu najvišeg trijumfa unatoč ratovima, prijetnji ratovima, svrgavanju dinastija, kraljevstava i nacija i mnogih drugih teških društvenih, političkih, i ekonomskih problema s kojima se čovječanstvo suočava u sadašnje vrijeme.

Postoji utjeha i razlog u anđeoskoj poruci, i to takav da bi trebao biti privlačan svakom umu koji ispravno razmišlja. Ona prirodno izaziva pitanje, „Zašto ne bi bio mir na zemlji?“ Zacijelo čovjek bi trebao više voljeti mir i život nego patnju i smrt. Na nebu gdje prebivaju sveti anđeli postoji mir. Oko prijestolja Svemogućeg postoji trajni spokoj. Zašto se slično stanje ne bi ostvarilo i ovdje na zemlji? Da li je to zbog toga što Bog ne želi mir na ovom planetu, i zato što ga zadovoljava gledati sukobe i krvoprolića među različitim skupinama ljudske rase? Zasigurno to nije tako, posebno jer nam Biblija jamči da je Bog ljubav, i da je on svemudar u izvršavanju svojih dobronamjernih nauma i planova.

NJEGOVO ROĐENJE NE DONOSI MIR

Još se jedno pitanje nameće samo po sebi: Zašto rođenje Isusa kao Kneza mira ne donosi mir na zemlju, i dobru volju među ljude? Mi znamo da se to neće desiti i u stvari, veliki dio svijeta nije znao ništa o rođenju Isusa, Sina Božjeg, dugo vremena nakon njegovog Prvog dolaska. Da budemo sigurni, dobar broj ih je čuo za Isusa, čudotvorca u Izraelu, tijekom njegove kratke službe tamo, međutim ukoliko su uopće uzeli u obzir njegov zadatak, jednostavno su ga smatrali za samo još jednog proroka. Svijet ga nije mogao dobro uklopiti u svoje stvari. Ipak Isus je dao zakon koji bi kad bi ga se primjenilo na društvo, obiteljski život, javnu upravu, i na pojedince, revolucionizirao društveno uređenje, uništio ponos i sebičnost, i uzvisio ljubav u ljudskim srcima. Zaista, gdje prebiva ljubav, nužno mora postojati mir, jer nijedan se čovjek neće namjerno boriti s onim kojeg uistinu voli.

Međutim, prilikom prvog Isusovog dolaska, nije bilo došlo vrijeme za primjenu takvih načela. Još se puno toga treba dogoditi, i izdržati brojne kušnje, prije nego svijet nauči lekcije koje su nužne za njihovu buduću sreću. Isusovo rođenje je bilo tek jedan korak u božanskom programu. Drugi koraci su bili ti da je morao odrasti do zrele dobi, propovijedati Evanđelje, činiti čuda, umrijeti na Kalvariji kao veliki otkupni prinos za grijeh svijeta, biti podignut iz mrtvih, i uzaći na nebo. On je tada bio učinjen „glavom nad svime u crkvi, koja je njegovo tijelo.“ (Efež. 1:22,23) Na koncu se kao slavno duhovno biće najvišeg reda, treba vratiti prilikom svog Drugog dolaska, svrgnuti kraljevstva ovog svijeta u velikom vremenu nevolje, i zatim uspostaviti svoju pravednu vladavinu mira po svim zemljama.

Govoreći o ovom zadnjem spomenutom događaju, prorok Izaija je napisao, „i na njegovu će ramenu biti vlast, i nadjenut će mu ime: Čudesnik, Savjetnik, Bog silni, Otac vječni, Knez mira. Veličini njegove vladavine i miru neće biti kraja nad kraljevstvom njegovim; učvrstit će ga i utvrdit će ga u pravdi i u pravednosti od sada pa dovijeka.“ (Iza. 9:6,7)

NAJVEĆA SVJETSKA POTREBA

Jedna od najvećih potreba čovječanstva danas je svjetski mir. Povijest bilježi da se tisućama godina nemiran val rata talasao po cijelom svijetu, razbijajući se o obale svih mora odjekujući naširoko i nadaleko gdje god ljudska bića prebivaju. Bilo je nekih kratkih, tiših razdoblja tijekom kojih je duh pobožnih ljudi bio osnovao reformaciju, ili u kojem je intelektualna snaga ili ljubav za učenjem i umjetnošću požurivala Renesansu – međutim samo da bi poslije slijedilo još više većih ratova.

Povijest cijele Evrope je uglavnom zapis o krvoproliću, i prije i nakon Reformacije. Nakon sedmogodišnjeg rata u Evropi uslijedile su Napoleonske kampanje koje su koštale Englesku oko dva milijuna života – da ne spominjemo kasnije sukobe. Niti Sjedinjene Američke Države nisu umaknule zlu rata. Nakon Američke Revolucije i njenog Meksičkog sukoba, došao je razarajući Građanski rat između Sjevera i Juga. Tada su se 1870, narodi u Evropi ponovno prepustili želji za sukobom, u kojem se nije riješilo ništa. Tada su u gotovo stalnom slijedu, uslijedili Burski Rat, Španjolsko Američki Rat, Balkanski ratovi, Prvi i Drugi Svjetski rat, Korejski rat, Vijetnamski rat, Rat u Perzijskom zaljevu, i ratovi u Afganistanu i Iraku.

PRVI I DRUGI SVJETSKI RAT I NJIHOVE POSLJEDICE

Što je svijet dobio sa dva Svjetska rata, najrazornijima od svih sukoba u posljednjih sto godina? Da li je dobio bilo kakvo riješenje za probleme s kojima se suočavaju zemlje koje su bile uključene u njih? Je su li učinili uvjete lakšima i boljima za običan narod? Dali je pružio trajno zaposlenje za nezaposlene, čineći tako obitelji sretnijima i stvarajući stvaran, pouzdan napredak? Je su li učinili svijet sigurnijim, i pružili veće pouzdanje u vladavine i sigurnost ljudima glede budućnosti? Dali su Svijetski ratovi učinili bilo što od toga, ili su prouzročili sveopću i povećanu patnju koja se još uvijek osjeća po svoj zemlji? Odgovor je očigledan.

Posljedice oba rata bile su tragične – povećano siromaštvo, nezaposlenost, nezadovoljstvo, razočaranje, političke zavisti i nemiri, interne revolucije svake vrste, terorizam, i strah od onog što donosi budućnost. Unatoč smanjenju širenja naoružanja među svjetskim supersilama, te zemlje i dalje održavaju ogromne zalihe nuklearnog oružja raznih veličina i namjena, i strah da bi mali odmetnuti narodi mogli doći do toga svakim je danom sve veći.

Ujedinjeni Narodi, koji su stvoreni prije nekih sedamdeset godina, su se pokazali nemoćnima spriječiti rat. Mnogi sada shvaćaju da svjetski mir danas leži izvan nadležnosti bilo kojeg vođe ili grupe državnika. Jedan od temeljnih razloga zašto narodi nemaju mir je taj što ga ne žele dovoljno. Kada ga budu željeli toliko da će u svoj iskrenosti zavapiti Bogu da im ga pošalje, tada će mir doći. Međutim, to neće biti sve do nakon posljednje bitke, koju Biblija naziva Harmagedon, kada će moć sebičnih nacija pasti da više nikada ne ustane. Što se tiče te konačne bitke Psalmist David je prorekao: „Dođite, gledajte djela Gospodnja, koje strahote on na zemlji učini! Prekida ratove sve do nakraj zemlje, krši luk i lomi koplje, kola ognjem sažiže.“ (Ps. 46:8,9)

RELATIVAN SVJETSKI MIR 2014

Počev 2007, Institut za Ekonomiju i Mir, globalna neprofitna istraživačka organizacija, uz pomoć različitih svjetskih panela i mislilaca, razvio je Globalni Mirovni Index (GMI). GMI je pokušaj da se izmjeri relativan položaj nacionalne miroljubivosti, i trenutno rangira sto i šezdeset i dvije zemlje. Kriterij kojeg se koristilo za rangiranje uključuje unutarnje faktore kao što su nasilje i kriminal unutar zemlje, isto tako kao i mjere povezane sa vanjskim odnosima nacije, kao što su vojni izdatci i aktivnosti u ratovima i međunarodnim sukobima.

U nastojanju da procjeni relativan mir, GMI istražuje omjer u kojem su zemlje uključene u tijek domaćih i vanjskih sukoba. Različiti pokazatelji uglavnom pokazuju ono što se smatra kriterijem relativne bezopasnosti i sigurnosti u društvu. Niska stopa kriminala, minimalna učestalost terorističkih napada i nasilnih demonstracija, skladni odnosi sa susjednim zemljama, stabilna politička scena, i mali omjer stanovništva koji je unutar zemlje raseljen je sve izjednačeno s mirom.

Svake godine je izdan ažuriran indeks glavnih svjetskih mjesta, uključujući Ujedinjene Narode. Za godinu 2014, GMI pokazuje da je Island najmirnija zemlja, a slijede ju Danska, Austrija, Novi Zeland, Švicarska, Finska, Kanada, Japan, Belgija i Norveška. Na suprotnom kraju spektra, zemlje koje se rangira kao najmanje mirnije 2014, od broja 162, su Sirija, a prethode joj Afganistan, Južni Sudan, Irak, Somalija, Sudan, Srednjo Afrička Republika, Demokratska Republika Kongo, Pakistan i Sjeverna Koreja. Sjedinjene Američke Države rangiraju stupnjem kojeg bi mnogi mogli smatrati vrlo razočaravajućim – broj 101 od 162 – i druge dvije svjetske supersile, Kina i Rusija, rangiraju 108 i 152, pojedinačno.

Bez obzira na to kako bi netko mogao protumačiti ove statistike, jasno je vidljivo da je „novi milenij,“ sada četrnaest godina star, učinio malo, ili gotovo ništa, da poveća izglede svjetskog mira. Prorok Jeremija je napisao ove riječi, s obzirom na Izraelski narod, ali koje se jednako prikladno mogu primjeniti da uvijete koji danas prevladavaju širom svijeta: „Nadasmo se miru – ali dobra nema, i vremenu ozdravljenja – kad evo užasa.“ (Jer. 8:15)

BIBLIJSKA PORUKA

Nadom nadahnjujuća tema Biblije je istinska poruka mira. Ustvari, Biblija je jedini pouzdani autoritet koji nudi nadu sveopćeg mira za čovječanstvo. Da je takav mir bio prvobitna Stvoriteljeva namjera za ljudsku obitelj je jasno naznačeno miroljubivom okolinom u koju je Bog postavio naše praroditelje. U Edenu nije bilo svađe, niti je tamo bilo ikakvog prokletstva na čovjeku. Prokletstvo je došlo kasnije, nakon dolaska grijeha. Tada je Gospod rekao, „zemlja neka je zbog tebe prokleta…Rađat će ti i trnjem i korovom…U znoju lica svojega ti ćeš kruh jesti dok se u zemlju ne vratiš; ta iz nje si uzet. Jer prah ti si, i u prah ćeš se vratiti.“ (1 Moj. 3:17-19)

Nije prošlo dugo nakon Adamovog pada, i na zemlji je započeo sukob. Prvo ubojstvo pruža dokaz moći bijesa i ljubomore koji su ušli u ljudsko srce. Kako su se ljudi množili tako su došli ratovi. O njima čitamo u danima Abrahama. Nakon nekog vremena uspostavljena su moćna Poganska kraljevstva – Babilon, Medo-Perzija, Grčka i Rim. Svi su nastali pomoću ratova. Prorok Danijel je to predvidio, vidjevši u viziji kako četiri velike zvijeri izlaze iz mora. (Dan. 7)

Te su četiri zvijeri predstavljale prije spomenuta četiri svjetska carstva koja su kroz mnoga stoljeća vladala nad čovječanstvom. Premda im je to Bog dopustio, ipak on je gledao na njih kao „zvijerske,“ budući da su jadno promašili donijeti mir čovječanstvu. More iz kojeg te simbolične zvijeri izlaze predstavlja svađe, sukobe, i rat. Sve su to istinite povijesne činjenice, jer su uglavnom posredstvom ratova nastala i bila proširena sva carstva. „Moć daje pravo“ je bila jedna od krilatica u svijetu, i to se sebično provodilo unatoč činjenici da je to stalno donosilo žalost i krvoproliće ljudskoj rasi.

DRUGE LJUDSKE POTREBE

Umornom svijetu nije potreban samo prestanak ratova. Druga velika želja je spokoj i mir od ekonomske borbe koju milijuni moraju voditi da bi preživjeli. Za većinu čovječanstva život je borba, od kolijevke pa do groba. To je dijelom tako zbog nejednakih prednosti nastalih zbog činjenice da nekolicina sebičnih zadržava moć nad svojim bližnjima. To je čak istina i u većem smislu, s obzirom na nacije. Postoji nekoliko bogatih nacija, međutim većina drugih ili tek izlazi iz siromaštva ili se još bori kako bi to postigli. Zemlja je uvelike produktivna za sve. Međutim njenim su produktima povišene cijene na tržištu i s njima se upravlja tako da pružaju obilje samo za nekolicinu, međutim jako malo za milijune drugih. To će stanje nejednakosti prestati postojati s uspostavom Mesijanskog kraljevstva. Božji nadahnuti prorok nam je zajamčio, napisavši: „I gradit će kuće i stanovati u njima [ne ih unajmljivati od drugih]; i sadit će vinograde i jesti plod njihov. Neće oni graditi da bi drugi stanovao niti saditi da bi drugi jeo…Neće činiti zlo i neće zatirati na svoj svetoj gori mojoj, govori Gospod.“ (Iza. 65:21-25)

Svijet također treba odmora od bolesti, patnje i smrti. Sve će to doći kada Knez Mira počne svoju slavnu vladavinu. Apostol Ivan govori simbolično o „drveću života,“ i da će njegovo lišće biti za liječenje nacija. (Otkr. 22:2) On također kaže da „smrti više neće biti, ni tuge ni jauka, ni boli više neće biti,“ kad se u potpunosti ostvari Božji plan vjekova. (21:4) Zaista, jedino Biblija nudi patnjom pogođenom svijetu sadašnjeg vremena slavnu i skladnu viziju dolaska sveopćeg mira. Zato su anđeli pjevali svoju radosnu himnu u noći Isusovog rođenja.

SLAVNA BUDUĆNOST

Zamislimo na trenutak što će za svijet značiti ispunjenje proročanstava sadržanih u Bibliji. „I dogodit će se na svršetku dana da će gora (kraljevstvo) Doma Gospodnjega biti… uzdignuta iznad brjegova; i svi narodi k njoj će se slijevati. I mnogi će puci doći i reći: Dođite, uzađimo na goru Gospodnju, u Dom Boga Jakovljeva, da nas pouči svojim putovima i da hodimo njegovim stazama. Jer će iz Siona (vladajući nebeski dio Kraljevstva) Zakon izaći, i iz Jeruzalema (zemaljski dio Kraljevstva) riječ Gospodnja… a oni će svoje mačeve prekovati u plugove, i svoja koplja u srpove. Narod na narod neće mača dizati niti će se više učit ratovanju.“ (Iza. 2:2-4)

Zaista, kad se čovjek prestane „učiti“ ratu prestat će i praviti ratove. Kad prestanu mrziti učit će se ljubiti. Kad prestanu slijediti puteve zla učit će se ići Božjim pravednim putevima. Kad postanu utučeni sa vlastitim neuspjesima po pitanju svih palih ljudskih nastojanja, tražit će božansku pomoć. Čovjekova krajnost biti će Božja prilika. Tada će ljubav biti sveopći zakon, a mržnja će biti poražena pred njom. Čovječanstvo će se učiti razmišljati razumno, pravedno, ljubazno, čisto, i nesebično, i uz Božju pomoć, podignut će se na plemenitiji stupanj ljudskog postojanja. Ostvariti to biti će čudesan zadatak Kristovog sveopćeg kraljevstva. Mi znamo da će to uspjeti jer su Bog i Krist na čelu.

Svi koji vjeruju u božansku Riječ istine, i koji žive u iščekivanju tog velikog doba života i mira, mogu sada podignuti svoje glave i radovati se. Svi znakovi ispunjenog proročanstva danas ukazuju da je slavna Mesijanska era tik pred nama. Kad bude bila uvedena u punom smislu riječi, Bog će ostvariti ljudima veličanstvenu nadu sveopćeg mira na zemlji, kao što je uvijek iznova obećao u Svetom Pismu.