Zatvorenici Smrti Oslobođeni

„Ti si uzašao na visinu, odveo si zarobljenike.“ —Psalam 68:18 NS

U IZDANJU Svanuća od veljače imali smo članak naslovljen „Sigurnost uskrsnuća.“ U ovom ćemo se broju baviti sa nekim dodatnim biblijskim detaljima glede tog veoma važnog biblijskog učenja. Budući se milijuni u kršćanskom svijetu ovaj mjesec sjećaju Isusove smrti i uskrsnuća, vjerujemo da je prikladno u ovo vrijeme prikupiti neke daljnje pouke o toj tako važnoj temi. Naša je nada ne samo da će naši čitatelji nastaviti imati vjeru u uskrsnuće, nego i da će također steći još bolje razumijevanje mnogih skladnih pojedinosti u vezi s time koje se može naći u Božjoj Riječi.

Mnogi će se vjerojatno složiti, da je osim njegove smrti na križu, uskrsnuće Isusa Krista iz mrtvih jedan od najvažnijih događaja u ljudskoj povijesti. Učiteljevi su se vjerni sljedbenici s vremenom radovali shvativši da on više nije bio mrtav, premda su trebali jamstva koja su primili kroz „mnoge neosporne dokaze“ njegovog ukrsnuća kako bi bili potpuno uvjereni u izvanredno čudo koje se dogodilo. (Djela 1:3) Kao Izraelci, učenici su trebali znati za mnoga čuda koja su bila učinjena u prošlosti u korist Božjeg izabranog naroda. Bio je tu prijelaz Crvenog mora, i četrdeset godina kasnije Rijeke Jordan. Bilo je tu izbavljenje Danijela iz lavljih ralja, i zaštita trojice mladih Hebreja u užarenoj peći u kojoj ih je Nebukadnezar želio uništiti. Međutim ta čuda iz prošlosti, i ona koja je učinio i sam Isus prije svoje smrti, bila su potisnuta slavom koja se očitovala kroz uskrsnuće njihovog Učitelja.

Većina ljudi u Isusovim danima nisu vjerovali da je on bio podignut iz mrtvih, a oni koji jesu nisu bili svjesni punog značaja tog događaja. To je još uvijek istina. U Kršćanskim zemljama, crkve su obično na Uskrs pune ljudi. Međutim, veliki dio njih ne shvaća važnost tog moćnog čuda koje se dogodilo prije skoro dvije tisuće godina. Čak i u danima apostola, unutar same Crkve bilo je onih koji nisu vjerovali da je Krist bio podignut iz mrtvih. (1 Kor. 15:12,13)

Pišući crkvi u Korintu ranije u tom istom poglavlju, Pavao je rekao: „A među najvažnijim poukama koje sam primio i vama predao jest ovo: Krist je umro za naše grijehe, kao što piše u Pismima; bio je pokopan i uskrsnuo je treći dan, kao što piše u Pismima; ukazao se Kefi, a zatim dvanaestorici. Potom se ukazao braći, kojih je bilo više od pet stotina zajedno. Većina njih još je živa, a neki su pomrli. Zatim se ukazao Jakovu, a onda svim apostolima. A posljednjem od svih ukazao se i meni, što mi je bilo kao da sam se prije vremena rodio.“ (reci 3-8)

Zatim Pavao ističe Korintskoj braći koliko bi Kršćanska vjera bila isprazna da Krist nije bio podignut iz mrtvih. On je napisao: „A ako Krist nije uskrsnuo, naše je propovijedanje doista uzaludno i naša je vjera uzaludna. A onda smo i lažni svjedoci Božji, jer smo svjedočili protiv Boga da je uskrsnuo Krista, kojeg nije uskrsnuo ako mrtvi doista ne uskrsavaju. Jer ako mrtvi ne uskrsavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, vaša je vjera uzaludna — još ste u svojim grijesima. Onda su propali i oni koji su umrli u Kristu.“ (reci 14-18)

Važno je zapaziti naglasak kojeg Sveto Pismo stavlja na činjenicu da je Bog podignuo Isusa iz mrtvih. Milijuni ispovijedaju da vjeruju kako se je Isus sam podignuo iz mrtvih, međutim Biblija to ne uči. U svojoj propovijedi na Dan Pedesetnice, Petar je rekao, „Ljudi Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega je Bog pred vama potvrdio silnim djelima, znamenjem i čudesnim znakovima koje je posredstvom njega učinio među vama, kao što i sami znate, tog čovjeka, predanog neprijateljima da bi se ispunilo ono što je Bog čvrsto naumio i unaprijed znao, razapeli ste rukom bezakonika i ubili ga. Ali Bog ga je uskrsnuo oslobodivši ga okova smrti, jer nije bilo moguće da ga smrt zadrži.“ (Djela 2:22-24)

IZLAZI OD SMRTI

David je napisao, „Naš Bog jest Bog spasenja, i od Gospoda su, Gospodina, izlazi od smrti.“ (Ps. 68:20 VIB) Prijevod Novi Svijet prevodi zadnju rečenicu teksta, „može čovjeka iz smrti izbaviti.“ Naš je Nebeski Otac Bog spasenja jer je u svom planu on omogućio izlazak iz smrti posredstvom uskrsnuća iz mrtvih. Ne bi bilo spasenja za ljudsku rasu ako bi svi ostali mrtvi. Tako nalazimo da velika tema spasenja iznešena u Riječi Božjoj počiva na jamstvu da će oni koji su „u grobovima“ biti probuđeni iz smrtnog „sna“, i biti im dana puna prilika da postignu savršen, vječni život. (Ivan 5:28; 11:11-14)

To je svojstveno velikoj nadi spasenja iznešenoj u Riječi Božjoj. Od svih religija u svijetu, gotovo nijedna ne govori o uskrsnuću mrtvih osim religije Biblije. Glsvni razlog za to je da samo Biblija priznaje i naglašava stvarnost smrti. Većina svih drugih religija tvrdi da zapravo nema smrti, zato što vjeruju u učenje da čovjek ima „dušu“ koja je besmrtna, i stoga ne može uistinu umrijeti. Takvu misao ne nalazimo nigdje u Svetom Pismu. Sasvim prirodno, ako su mrtvi življi od živih, tada ne bi bilo mjesta za uksrsnuće mrtvih.

Pavao predstavlja stvar u njenom ispravnom svjetlu kada, kao što je prethodno citirano, on objašnjava da ako nema uskrsnuća da su onda i naše propovijedanje i vjera uzaludni, jer to bi značilo da su oni koji su „zaspali u Kristu, propali.“ Pavao je u Isusovom usksrnuću vidio jamstvo da će cijeli Božji plan, koji se temelji na njegovim obećanjima da vrati mrtve u život, biti proveden. Stoga je napisao, „Ali činjenica je da je Krist uskrsnuo od mrtvih, on je prvina onih koji su umrli. Jer budući da je smrt došla po čovjeku, i uskrsnuće mrtvih dolazi po čovjeku. Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi oživjeti.“ (1 Kor. 15:20-22)

Misao sličnu toj je apostol Pavao izrazio u Efež. 4:8. Taj tekst kaže što se tiče Krista, „Ti si uzašao na visinu, odveo si zarobljenike.“ To je citat iz našeg uvodnog retka, koji prema Rotherhamovom prijevodu, navodi da Isus vodi „u povorci grupu zarobljenika.“ Dok se ovi tekstovi naročito odnose na Isusovo uzašašće i uzvišenje „na visinu“, oni su također bitno povezani i sa njegovim uskrsnućem. Tek kad je bio podignut iz smrtnog sna Isus je bio visoko uzvišen u božansku prirodu, daleko iznad svakog drugog imena, i četrdeset dana kasnije je uzašao svom Ocu da bude „njemu zdesna.“ (Efež. 1:18-23)

Prvi od tih zarobljenika smrti koje je Isus izveo jesu članovi njegovog tijela. Pavao ukazuje na Isusa, zajedno s njima, kao na „Krist kao prvina.“ (1 Kor. 15:23) Da su Isusovi vjerni sljedbenici bili uključeni u „prvine“ potvrdio je Jakov, koji je napisao, „Po svojoj volji rodio nas je riječju istine, da i mi budemo prvine među stvorenjima njegovim.“ (Jak. 1:18) Što se tiče tih koji vjerno slijede janje, mi također čitamo, „Otkupljeni su između ljudi kao prvine Bogu i Janjetu.“ (Otkr. 14:4) Klasa prvina je brojčano vrlo mala u usporedbi sa mnoštvima „kasnijih plodova“ koji će biti izvedeni iz svog zatočeništva u smrti. (Otkr. 7:4; 14:1,3)

Stari Zavjet nebrojeno puta ukazuje na mrtve mase čovječanstva kao na „zatočenike,“ ili zarobljenike, u smrti, i na njihovo buđenje kao na oslobađanje iz zarobljeništva. (Iza. 49:9; 61:1) Nakon spominjanja smrtnog stanja mladih, starih, siromašnih, vladara, i čak i zlih, Job dodaje, „Ondje“ u smrti „su svi zatočenici u miru.“ (Job 3:18)

U Ezekijelu 16:53 uskrsnuće je uspoređeno sa oslobađanjem zarobljenika, ili zatvorenika. Citiramo, „Skupit ću zarobljeni narod njihov, zarobljeni narod Sodome i okolnih gradova i zarobljeni narod Samarije i okolnih gradova, i skupit ću zarobljeni narod tvoj [Izraelci] koji je među njima.“ Izraz „skupit ću zarobljeni narod njihov,“ kako ga nalazimo u ovom retku kao i u drugima naknadno citiranima, znači „obrnuti“ njihovo zatočeništvo.

Mi smo uvjereni da će Neznabošci isto tako kao i Židovi sudjelovati u tom slavnom budućem oslobođenju zatočenika smrti. U Jeremiji 48:47 Gospodin kaže, „Ali u posljednjim danima skupit ću zarobljeni narod moapski.“ O Amoncima čitamo, „Ali poslije ću skupiti zarobljene sinove Amonove, kaže Jehova.“ (Jer. 49:6) Elamci će također biti oslobođeni iz svog zatočeništva. Čitamo, „A u posljednjim danima skupit ću zarobljene Elamce, kaže Jehova.“(redak 39) To su samo neki od ogromnog mnoštva čije će zatočeništvo u smrti biti „obrnuto.“

Predstavljajući redoslijed uskrsnuća, Pavao je rekao, „Krist kao prvina, a zatim, za vrijeme njegove prisutnosti, oni koji su [koji postanu] Kristovi.“ (1 Kor. 15.22,23) Kristova prisutnost na koju se ovdje ukazuje razdoblje je njegovog kraljevstva, i Pavao nam jamči da on mora vladati sve do svi njegovi neprijatelji ne budu bili podloženi pod njegove noge, i veliki neprijatelj Smrt uništen. (reci 25, 26) Tijekom tog razdoblja će mnoštva onih koji su umrli u nevjerovanju biti probuđeni, i bit će im dana spoznaja istine o Kristu, i prilika da ga prihvate i žive zauvijek kao obnovljeni ljudi ovdje na zemlji.

USKRSNUĆE

Pavao je rekao Feliksu, Rimskom upravitelju, „Ali priznajem ti ovo: živim po učenju koje oni nazivaju ‘sljedbom’, i po tom učenju služim Bogu praotaca svojih, vjerujući sve što je u Zakonu i što je napisano u Prorocima. I imam nadu, koju imaju i oni, da će Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne.“ (Djela 24:14,15) Dok riječ uskrsnuće nije bila korištena u Starom Zavjetu, utješno je shvatiti koliko je mnogo puta iznešena nada u uskrsnuće koju su imali „praoci,“ korištenjem jezika poput onog kojeg nalazimo u prethodnim tekstovima.

Mi smo već zapazili neka od Starozavjetnih ukazivanja na oslobađanje onih koji su držani zarobljenima u smrti. Mojsije je ukazao na uksrsnuće kao na vraćanje iz uništenja. U molitvi Bogu koja je citirana u Psalmima, on je rekao, „Ti vraćaš čovjeka u uništenje, i govoriš, vratite se o vi sinovi ljudski.“ (Ps. 90:3 NEV) Izaija koristi istu misao u obećanju o ukrsnuću. On je napisao, „I vratit će se iskupljenici Gospodnji, i na Sion doći s poklicima i s radošću vječnom na glavama svojim. Svladat će ih radost i veselje, a pobjeći će žalost i uzdasi.“ (Iza. 35:10) Ovo isto obećanje je gotovo od riječi do riječi ponovljeno u Iza. 51:11. Pavao nam nedvosmisleno govori da je otkupnina „za sve“ – nitko nije izostavljen. (1.Tim. 2:6)

„Jehova smrt donosi i na životu čuva,“ molila se Hana. „U grob obara i odande podiže.“ (1 Sam. 1:2, 6) To otkriva njeno uvjerenje, čak i u tom drevnom razdoblju sudaca, da treba biti uskrsnuće mrtvih. Hana je vjerovala da Gospodin ne bude ostavio ljude u šeolu – grobu. Postoji također to utješno obećanje majkama koje su izgubile svoju djecu u smrti. Bog je rekao, „Zadrži glas svoj da ne plače i oči svoje da ne liju suza…Oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske [veliki neprijatelj – smrt]. Ima nade za budućnost tvoju, kaže Jehova, sinovi će se tvoji vratiti u kraj svoj.“ (Jer. 31:16,17)

IZ SNA

David je pisao u vezi „sna smrti.“ (Ps. 13:3) Neka od Starozavjetnih obećanja uspoređuju uskrsnuće sa buđenjem iz sna. Gospodin je obećao Danijelu, „A mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudit će se.“ (Dan. 12:2) Riječ „mnogi“ ovdje nije korištena da ukaže kako će samo neki od onih koji su mrtvi biti probuđeni, nego umjesto toga da naglasi veliki broj, ili mnoštvo, od onih koji su mrtvi i koji će biti probuđeni iz „smrtnog sna.“ Tekst kaže da su oni svi zaspali „u prahu zemaljskom.“ Taj nas izraz podsjeća da su oni koji će biti probuđeni iz mrtvih oni na koje je pala kazna, kroz Oca Adama: „Jer si prah i u prah ćeš se vratiti.“ (1 Moj. 3:19) To je u skladu s Pavlovim riječima, „U Adamu svi umiru.“ (1 Kor. 15:22)

Prorok Izaija je napisao, „Mrtvi će tvoji oživjeti…Probudite se i kličite radosno, vi koji stanujete u prahu! Jer rose je vaše mnogo kao rose sljezovem i zemlja će nemoćne mrtvace na svijet vratiti.“ Ovdje je opet za mrtve rečeno da su u prahu zemaljskom, spavajući tamo sve do vremena, kada će božanskom moći kroz Krista, „zemlja nemoćne mrtvace na svijet vratiti.“ (Iza. 26:19)

PRAVEDNI I NEPRAVEDNI

U svom obraćanju Feliksu, Pavao je spomenuo uskrsnuće „pravednih i nepravednih“ kao što je bilo navedeno u „zakonu i prorocima.“ (Djela 24:14,15) Uskrsnuće i pravednih i nepravednih je spomenuto u Božjem obećanju Danijelu. Ponovno citiramo: „A mnogi od onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudit će se, jedni [pravedni] za život vječni, a drugi [nepravedni] za sramotu i gadost vječnu.“ Sljedeći redak ističe daljnje detalje glede uskrsnuća pravednih—„oni koji su razboriti sjat će poput sjajnog svoda nebeskog, i oni koji mnoge dovode do pravednosti, sjat će poput zvijezda dovijeka, u svu vječnost.“ (Dan. 12:2,3) Isus to potvrđuje kada kaže da će pravedni, „poput sunca sjati u kraljevstvu Oca svojega.“ (Mat. 13:43)

Isus je također ukazao na uskrsnuće pravednih i nepravednih, govoreći o te dvije klase kao o onima koji su činili „dobro“i o drugima koji su činili „zlo.“ Nakon što je rekao da će svi „koji su u grobovima čuti glas njegov i izaći,“ on govori da će oni koji su činili dobro primiti „uskrsnuće života,“ a da će oni koji su činili zlo doći na „uskrsnuće suda.“ (Ivan 5:28,29)

Ovdje je razlika između onih koji primaju svoju punu nagradu odmah po buđenju iz smrtnog sna, i onih koji dolaze na sud. Prvi uključuju vjerne svih doba, a potonji nevjerne. Vjerni primaju život. Za pobjedničke Isusove sljedbenike tijekom sadašnjeg Evanđeoskog Doba, to će biti besmrtan život na božanskom nivou. (Rim. 2:7; 2 Pet. 1:4) Za Vjerne Dostojnike prošlih vijekova, to će biti savršen život ovdje na zemlji. Njihova nagrada života je zemaljska zato što su živjeli prije „posebnog“ poziva sadašnjeg doba. Međutim bit će im date važne odgovornosti kao „knezovima po svoj zemlji“ tijekom Mesijanskog kraljevstva. (Ps. 45:16) Biblija također identificira „veliko mnoštvo,“ onih manje vjernih od Kristove „nevjeste“ koja sjedi „na prijestolju“ s njim. Ti manje vjerni će također izići u život, i živjet će na duhovnom nivou kao sluge „pred prijestoljem“ u duhovnoj fazi kraljevstva. (Otkr. 7:9, 13-17)

Svi drugi će izići na uskrsnuće suda, ili kako Grčki tekst navodi, na krisis. Naša Hrvatska riječ prekretnica prenosi sličnu misao. To znači da će probuđeni zatočenici smrti biti suočeni s krizom, u tome da ako će željeti nastaviti živjeti i biti obnovljeni u ljudsku savršenost tada će trebati prihvatiti pripreme božanske milosti kroz Krista, i poslušati zakone njegovog kraljevstva.

To će za njih biti prekretnica. Oni će biti u potpunosti prosvjetljeni što se tiče uključenih pitanja. Ako se oni tada okrenu Gospodinu s budu mu služili sa svim svojim srcem, biti će „suđeni“ dostojnima vječnog života na zemlji. S druge strane, ako se okrenu od Krista i pokažu se nepopravljivima i namjerno zlima, oni će umrijeti u onome što Biblija opisuje kao „druga smrt,“ iz koje neće biti buđenja. (Otkr. 20:14,15; 21:8; Djela 3:23)

S KAKVIM TIJELOM

Apostol Pavao postavio je važno pitanje što se tiče uskrsnuća, i odgovorio na njega. Citiramo: „Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći? Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre. I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice - recimo - ili čega drugoga. A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo… Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih…

Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti; sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi; sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno [u uskrsnuću], ima i duhovno.“ (1 Kor. 15:35-44)

Trebalo bi zapaziti izvjesne važne točke u Pavlovom obrazloženju. Jedna je da kod uskrsnuća tijelo koje je umrlo neće biti uskrsnuto. (reci 36, 37) Druga je da će neki po uskrsnuću imati nebeska, a drugi zemaljska tijela. (reci 40-44) Gospodin je onaj koji u vezi s time odlučuje. On „mu“ daje tijelo kakvo hoće, prema posađenom „sjemenu.“ (redak 38)

„Ono“ je „sjeme“, golo zrno“ koje je posijano u smrti. To je um, osobnost, ili karakter pojedinca. Kada je dojenče rođeno, iako ima mozak, ono još nije razvilo osobnost ili karakter. To se razvije kroz dojmove primljene na mozak tijekom života, kroz pet osjetila vida, sluha, okusa, mirisa, i dodira. Što um čini s tim dojmovima, kako reagira na njih i kako to upravlja vladanjem pojedinca, to određuje vrstu osobe kakvo će to dojenče postati kad odraste.

Sljedbenici Učitelja nisu se u biti razlikovali u pogledima i vladanju od ostatka čovječanstva sve dok, Božjom providnosti, nisu došli u kontakt sa njegovom Riječi istine. Kroz tu su riječ primili poziv da predaju svoje živote njegovoj službi i da trče „k cilju, k nagradi višnjega poziva Božjeg u Kristu Isusu.“ (Filip. 3:14) Oni su odmah počeli razmišljati o nebeskim obećanjima iz Božje Riječi. Njihovi su se umovi počeli „obnavljati“ kako su nastojali upoznati i vršiti Očevu volju. (Rim. 12:1-3) Kroz utjecaj tih nebeskih obećanja, oni su počeli „težiti“ u svom umu i karakteru—„za onim što je gore, ne za onim što je na zemlji.“ (Kol. 3:1,2)

Tako su ti Kristovi učenici bili pripremljeni za nebesko tijelo, koje će im Bog dati kod uskrsnuća. To nebesko tijelo će biti „njihovo“ vlastito u tom smislu što će biti vrsta tijela koja će najbolje odgovarati pojedinačnoj duhovnoj osobnosti koju su oni razvili. Prije smrti ta duhovna odobnost, koju je Pavao također nazvao „novo stvorenje,“ ovisila je o „raspadljivom“ tijelu kroz koje je djelovala, međutim u uskrsnuću „ovo se raspadljivo treba zaodjenuti neraspadljivošću,“ koja ća za vjerne sljedbenike Janjeta, biti besmrtnost. (1 Kor. 15:53; 2 Kor. 5:14-17)

Pavlovo pismo braći u Korint bilo je upućeno onima koji su bili „posvećeni u Kristu Isusu, pozvani da budu sveti.“ (1 Kor. 1:1,2) Iz tog razloga on naročito naglašava uskrsnuće onih koji će postići besmrtnost. Upravo to on opisuje kao USKRSNUĆE MRTVIH, na što je ukazano u Grčkom tekstu. (pogl. 15:42) Međutim, Pavao nas podsjeća da će u uskrsnuću biti također onih koji će primiti fizička, ili zemaljska tijela. Drevni Dostojnici će biti prvi iz te klase, i njihova zemaljska tijela i prateći karakteri biti će savršeni od samog početka. Oni nisu došli pod utjecaj duhovnih obećanja, međutim ipak su težili za nadom u obnovljeni raj na zemlji, i sa vjerom su željeli živjeti u savršenstvu u tom raju. Savršena će ljudska tijela stoga biti prikladna za njih.

Nevjerujući, nepravedni svijet čovječanstva zacijelo nije razvio ni um ni karakter koji bi odgovarali za duhovno tijelo. Kada budu bili oslobođeni iz njihovog zatočeništva u smrti, Bog će im dati novo tijelo, u stanju da bude savršeno. Međutim njihove želje, ambicije i ciljevi—njihov karakter—biti će ono što su oni „posijali“ u ovom životu. Srećom, onima—a mi vjerujemo da će to biti velika većina—koji cijene blagoslove tog novog dana u kojem su probuđeni iz smrtnog sna, i koji će shvatiti te mogućnosti vjere i poslušnosti, će se pomagati na ljestvama napretka, da usput razviju pravedan karakter, prema ljudskoj savršenosti. Prorok Izaija uspoređuje taj proces sa putovanjem „uzvišenim putem svetosti.“ (Iza. 35:8)

BOŽANSKA MOĆ DOVOLJNA

Netko može pitati kako misli pojedinca mogu biti obnovljene kada je mozak u kojem su se razvile bio uništen u smrti. To je moguće jedino kroz svemoguću moć Stvoritelja. Psalmista je napisao o njemu, „On prebraja zvijezde, sve ih po imenu zove.“ (Ps. 147:4) Čovjek, sa svom svojom znanstvenom spoznajom i instrumentima, to ne može učiniti, ali Bog može. Bog, koji zna broj i imena svih nebeskih tijela u cijelom ogromnom svemiru, neće imati poteškoća sjetiti se svakog misaonog impulsa svakog ljudskog mozga i karkatera koji je ikada postojao. On će ih reproducirati oslobođenim zatvorenicima smrti kojima će dati prikladna nova tijela. Kako će se na taj način prekrasno ispuniti ova izjava o njemu, „On liječi one koji su srca slomljena i povija rane njihove.“ (redak 3)

Pavao jasno iznosi vremenski slijed uskrsnuća u odnosu na one koji primaju nebeska tijela i onih koji primaju zemaljska tijela. On kaže: „A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?“ (1 Kor. 15:54, 55)

Apostol ovdje ukazuje na Starozavjetno obećanje, „Progutat će smrt zauvijek i obrisat će Svevišnji Gospodin Jehova suze sa svakoga lica.“ (Iza. 25:8) On objašnjava da ispunjenje ovog prekrasnog obećanja mora čekati sve dok svi oni koji traže nagradu besmrtnosti to i ne dostignu—kada se „ovo smrtno obuče u besmrtnost.“ Tada će doći vrijeme za oslobađanje svih preostalih zatočenika smrti, i njihove obnove u ljudsku savršenost, sa sposobnošću da savršeno poslušaju Božji zakon i žive zauvijek.

Ovo je veliki cilj Kristove vladavine nad zemljom. „Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt.“ (1 Kor. 15:25, 26) Tako će biti ispunjeno obećanje iz Otkr. 21:4—„I obrisat će svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti. Sve što je prije bilo nestalo je.“ Radujmo se da je Krist bio podignut iz mrtvih, i da je on onaj koji će voditi „mnoštvo zarobljenika“ iz smrti, čak sve koji su umrli. To je nada svakog pravog sljedbenika Učitelja, i to je naša nada za cijeli svijet čovječanstva.